Koliko ova izreka Hermanna Rittera ima osnove, dobro znaju i glazbeni osnovci. Može se to sagledati i u pojedinačnim glazbenim istupima a ne samo u nacionalnima. Kuća pored mora, primjerice, Arsena Dedića: koliko intime, osjećaja, riječi i glazbe! Ili pak u glazbi Tome Bebića; koliko najtananijih osjećaja izrečenih »grubim« glasom... a glazba za bogove!
Ipak, može se dogoditi čovjeku, dogoditi velim, poput niže potpisanog, da ne čuje glazbu, njenu poruku, intimu skladatelja i izvođača, čije festivalske ojkalice jednostavno nije htio slušati. Tek video-kazeta pod nazivom Kamen i more Dražena Žanka razjasnila je sve »nesporazume« i otvorila vrata za nove spoznaje, i glazbene i stihovne.
Kamen i more nešto je najljepše što je ovaj pjevač i skladatelj mogao darovati svome kraju, svojoj Zagori, posebice ljudima tog podneblja raseljenim po svijetu, željnih slike i pjesme rodnoga kraja. Zato mi sada snažnije zvuče riječi... Otiša san davno iz tvog zagrljaja, a kad lutat počneš nikad tome kraja. Drugdi sada živim, snađem se ne brini, ja sam tvoje dite nareslo na stini...
Ipak, zašto štimung Zagore na splitskom festivalu, festivalu s okusom mora – upitao sam Dražena prije trideset godina?
-Ako ćemo gledati tako zašto ove, možemo upitati zašto i neke druge koje nemaju nikakve veze s festivalom? Mislim da sam napravio nešto dobro, što je dalo pečat i pridonijelo, ako smijem tako kazati, festivalu u Splitu. Upravo s pjesmama iz Dalmatinske zagore. Dobivao sam i nagrade za takve pjesme, što znači da se nisu slučajno našle u konkurenciji. Dapače, Kamena s ramena i Cetina osvojile su svojedobno prve nagrade stručnog žirija. Nisam ih radio da budu komercijalne, iako se poslije pokazalo, na koncertima i pločama da su itekako komercijalne - veli Žanko.
Kako ste došli na ideju da napravite video-kazetu sa svojim pjesmama. Dosta neuobičajeno za naše prilike?
Izleti preko grane
-Ja sam prije napravio dvije kazete koje su bile u pop-maniri, a na videokazeti prenio sam pjesme o Zagori pod nazivom Kamen i more. Na njoj sam slikom, riječju i glazbom obradio život iz kojega sam potekao, običaje i ljude. Mislim da sam to bio dužan prema svim raseljenim ljudima iz mog kraja. Nisam pogriješio jer se izvan naših granica traži. U Australiji je pravi hit. Pjesme su snimane u autentičnim ambijentima. Isto tako ću napraviti videokazetu s mojim najnovijim izdanjem Od stoljeća sedmog. Već sam pri kraju snimanja.
Zagora me rodila
Nešto više od jednog desetljeća prisutni ste na festivalu u Splitu kao autor i izvođač. Mislite li da bi imalo smisla dodijeliti nagrade s obzirom na odgodu od dva mjeseca i na činjenicu da se pojedine skladbe na radiostanicama "vrte" više, a neke pak manje?
-Ne znam što bih vam odgovorio na to. Pitanje je hoće li se uopće održati s obzirom na čitavu ovu situaciju. Nagrade se moraju podijeliti već i zbog samog sistema natjecanja, jer određeni broj skladbi otpada i ne ulaze u finalnu večer. No, bez obzira što se neke pjesme više izvode na radio- -stanicama ipak mislim da će živi nastup učiniti svoje. Postoje jednostavno pjesme koje ovise o vizualnom dojmu, koje ovise o tome kako će ih pjevač na pozornici izvesti.
Fenomen je Tereza jer se ona stopi s glazbom čim dođe na pozornicu. Ona uđe u orkestar, probudi glazbenike i publiku. A ne mora značiti da će se poslije ta pjesma više izvoditi. Meni je jedino žao što se neke stvari oko festivala povlače po novinama jer to šteti njegovu ugledu i nama koji sudjelujemo na njemu. Možda je ovo što se dogodilo i dobra škola da se ubuduće ne događaju neke gluposti. Škola onima koji ostaju i onima koji će doći.
Jedan ste od rijetkih pjevača koji je više izvan naših granica nego na domaćoj sceni. Zbog čega tako česti "Izleti preko grane"?
-Jednostavno zato što me ljudi zovu. Kad dođem u Australiju iznenadim se koliko tamo naši ljudi znaju o nama pjevačima, koliko znaju naše pjesme. I onda je zadovoljstvo veće... Inače, ja ne dijelim publiku i za mene ne postoje nikakve granice. Pjevam ondje gdje me lijepo primaju. Svojedobno sam posredstvom Koncertne direkcije iz Zagreba gostovao u Sovjetskom Savezu. Bio sam na petnaest turneja i kada bi se sve to zajedno spojilo, izlazi da sam u toj zemlji boravio 2,5 godine. Bio sam zvijezda programa. To je za mene bilo veliko iskustvo i izazov. Razmišljao sam o sebi i svom poslu, o tome što ću sutra, a sinula bi ideja i za novu pjesmu.
O Zagori u ruskoj stepi?
Cetina govori sve
-Tamo još i više razmišljam o svome kraju. Kad razmišljam o sebi, shvatim da sam neke stvari napravio vrlo jednostavno. A pisao sam i stihove... I glazba i stihovi izlazili su spontano, u trenutku. A te nekakve skladateljske emocije, bile su snažnije što sam bio dalje od domovine.
To zapravo i nije čudno, što je čovjek dalje od kuće, od domovine, emocije su snažnije. Ja sam u dvije i pol godine, koliko sam boravio u Sovjetskom Savezu, napisao niz pjesama.
Pa, Ipak, kad biste trebali izabrati od tog mnoštva skladbi koje ste napisali, kojoj biste dali prednost?
-Za razliku od nekih drugih skladatelja, ja se mogu odrediti za moju najdražu ili pak najbolju pjesmu. Zato jer sam svjestan da sam neke pjesme napravio dobro, neke loše, a neke i izvrsno. Cetina je najautentičnija. U njoj je pogođena i atmosfera, riječi i sve ostalo. Ona zapravo sve govori o mom kraju, o ljudima Cetinske krajine i o meni kao skladatelju, pjevaču i potomku Zagore.
Tako je govorio Žanko u kolovozu 1991. Tad još nismo znali za neke pjesme, pogotovo ne za njegovo maestralno djelo mjuzikl Mirakul, koje je premijerno prikazano prije nekoliko godina.
I na žalost, nestalo sa scene. Radi novčanih razloga ili… A tako je fino Žanko u Mirakulu dao povijest svoje Zagore kao nitko do sada.
