Izvanredna vijest protutnjila je tu noć Splitom, no, u pitanju nije bio požar, nevrijeme ili kakva druga nepogoda, već ubojstvo u dijelu grada koji bi trebao biti siguran. A svaki je dio Splita siguran, noću, danju, uvijek. Djevojke idu u noćne klubove, neke se i same vraćaju u sitne noćne sati, mladići nakon pobjede Hajduka na voljenom Poljudu gradom hodaju ponosno pjevajući lipe dalmatinske pisme.
A zašto je onda stradao Luka?
Zvjerski je ubijen, nije tragično preminuo
Podsjetimo, Split je u noći s 23. na 24. veljače potreslo zvjersko ubojstvo 22-godišnjeg Luke Bančića koji je ubijen na jednoj od najprometnijih splitskih ulica, na križanju ulice Domovinskog rata i Mažuranićevog šetališta, ispred hotela.
Luka se tu noć našao na meti 31-godišnjeg Ante Rušića koji je, poput svoja dva brata, od ranije poznat i policiji i pravosuđu zbog raznih agresivnih ispada, incidenata, nasilnog ponašanja, uživanja opijata, krađa... Nakon verbalnog i tjelesnog sukoba s 22-godišnjakom, 31-godišnji Rušić otišao je u stan po nož oštrice duge oko 25 centimetara te se potom vratio na ulicu do 22-godišnjaka koji se udaljavao i zadao mu nožem ubodnu ranu u predjelu desne strane prsišta, od koje je oštećeni 22-godišnjak u 1 sat i 20 minuta preminuo u Kliničkom bolničkom centru Split. Njegovim roditeljima, Rušić je uzeo sina jedinca.
Razgovor s bivšim ovisnikom
O događaju radi kojega je Split zanijemio i koji ne smije pasti u zaborav, razgovarali smo s bivšim ovisnikom i obraćenikom Nikšom Džankom, ujedno i jednim od govornika na prosvjedu za Luku koji se održao 28. veljače. Nikša se dva desetljeća borio s paklom droge, Nikša poznaje sustav koji je 'kriv' za Lukin prerani kraj.
Također, predsjednik je humanitarne udruge Snaga vjere koju vodi već skoro 10 godina. Po struci je farmaceutski tehničar, a nakon završetka srednje škole ušao je u, kako kaže, kriminalne vode i počeo trgovati opojnim tvarima, 'navukao' se na heroin kojega je konzumirao narednih 10-ak, 15 godina.
"Sve je u početku bilo lijepo – imalo se novca, prijatelja, zgodnih cura, auta, motora, ali sve se raspalo jer je sve došlo s đavlom. Kada sam napunio 40 godina, vidio da dalje tako više ne ide, 20 puta se pokušao ostaviti droge sam, ali sve je to bilo kratkog roka, od tjedan dana do dva mjeseca. Onda sam dobio dijete.
Nakon što je prošla godina dana od djetetova rođenja, vidio sam da starim životom više ne mogu. Nisam znao što raditi, što činiti sa sobom, i baš tada je Ured za suzbijanje zlouporabe droga dijelio letke po sandučićima - odlučio sam otići u jednu od nabrojanih komuna, onu koja će me odmah primiti. Tako sam dospio u komunu Remar, komunu u kojoj se živi po evanđelju. Jednostavno sam se spremio i otišao.
Nije mi bilo bitno kakva su njihova pravila, uvjeti, samo sam htio otići jer sam se htio zauvijek riješio problema ovisnosti. Da su mi rekli da idem u rudnik šest mjeseci, na sve bih pristao. Kada s takvim stavom dođeš u komunu, nema šanse da nećeš napraviti rezultat", uvodno nam je svoju priču započeo Džanko.
A da put do izlječenja nije jednostavan, a ni zagarantiran, uvjerio se i sam. Kako nam kaže, mali milijun puta je pokušao samostalno prestati, ali ovisnost bi uvijek pobijedila. Isprobao je i život u komuni, nekoliko je mjeseci proveo u Zajednici Cenacolo, ali ni tada nije uspio.
"Tek dolaskom u komunu u kojoj se živi po evanđelju, nešto se u meni počelo mijenjati. Tamo je bilo puno knjiga svjedočanstava ljudi koji su bili kao i ja. Uvidio sam da o Isusu ne znam ništa, a on je samo tražio da vjerujem. Dozivao sam ga, pokajao se, oprostio svima, pa je tako i meni Bog oprostio", rekao je Džanko, pa nastavio:
"Molio sam puno da mi Isus ugasi moj stari život, da se nanovo rodim i obećao sam mu da ću živjeti njegovu riječ, provodit je u djelo i širiti – i eto, tako živim već 20 godina. A dragi Bog proviđa – samo zato što njemu služim, jer pomognem gladnima, žednima, koji nemaju gdje spavati, pomognem one koji su se izgubili – njima širim radosnu vijest. A to Bog cijeni i nagradi. Mir koji proživljavam, ne bih mijenjao za cijeli Manhattan".
Još po izlasku iz komune pokrenuo je udrugu ANST 1700 koja već dva desetljeća uspješno djeluje u području prevencije ovisnosti, resocijalizacije bivših ovisnika i razvijanja poduzetničkih vještina kod djece, mladih, kao i osoba na izdržavanju kazne zatvora. Udrugu je vodio osam godina, pa je s članovima pokrenuo i prvu zadrugu socijalnog poduzetništva u Splitu.
"Članovi Udruge su nakon i u procesu izlječenja htjeli raditi nešto što im je ugodno, imati plaću. Meni je Bog bio na prvom mjestu. Svjedočio sam po mnogim župama duž cijele Dalmacije. Od mene je to jednostavno bilo jače – sve sam napustio i predao se Bogu“, priča nam Džanko.
U 10 dana napisao je knjigu svjedočanstava naziva Od dilera do obraćenika
U međuvremenu se prekvalificirao za kuhara i sada u svojoj udruzi u kuhanju uživa svaki dan. Napisao je i knjigu naziva Od dilera do obraćenika u kojoj, kako kaže, svjedoči živoga Isusa Krista.
"Knjigu sam napisao jer su meni takve knjige pomogle da upoznam Isusa. Kada sam došao u Remar, vidio sam knjige svjedočanstava. Kako sam prvu počeo čitati, nisam stao. Nakon pročitanih 20-ak knjiga svjedočanstava, vidio sam da je rezultat svima isti - mir, radost, novi život. Više nije bilo bolesti, droge i ovisnosti - onda sam zbilja povjerovao da Isus postoji. Da nije bilo Boga, ne znam što bi danas bilo sa mnom. Vapeći sam zazivao Duha svetoga svako jutro da mi da mira i koncentracije kako bih i sam napisao svoje svjedočanstvo. Nije mi trebalo puno, knjiga je za 10-ak dana bila napisana.
Uz to, dok sam pisao knjigu u zgradi na Visu, u jednoj kasarni, pokrenuo sam udrugu Snaga vjere. Bog je providio ovaj prostor koji sam dobio na natječaju, ali bio je potpuno devastiran. Trebalo je u njega uložiti - Bog je i to providio. Isprava sam planirao da tu bude kuhinja za siromašne, ali plan nije zaživio. No, posljednje tri i pol godine Udruga prima osobe u potrebi", kaže.
Udruga pruža smještaj i onima koji nemaju problem ovisnosti, osobama koje si ne mogu priuštiti boravak u Splitu tijekom višednevnih pregleda, osobama čije je dijete u bolnici
Prostor Udruge sastoji se od dvije sobe, muške i ženske. U muškoj sobi nalaze se četiri kreveta, a u ženskoj tri. Tu su i kuhinja, wc, dnevni boravak i blagovaonica.
"U udruzi Snaga vjere uvijek ima mjesta za besplatno prenoćište uz tople obroke i duhovnu pomoć za osobe u potrebi koje nam ne oduzimaju mir. Ako se bilo tko nađe na ulici bez sredstava, radi obiteljske svađe ili iz bilo kojeg drugog razloga, kod nas je dobrodošao.
Dolaze nam svakakve osobe s različitim problemima. Uvijek nam je drago primiti one koji su na ulici, bez eura, a koji su u ovisnosti i žele promijeniti život. No, rado pomognemo i onima koji se još nisu odlučili za tako važne promjene u svom životu. Nekada se desi da i policija nađe nekoga na ulici tko nema gdje pa mene kontaktiraju jer je kazna za spavanje na cesti 25 dana zatvora“, priča naš sugovornik.
Udruga pruža smještaj i onima koji nemaju problem ovisnosti, osobama koje si ne mogu priuštiti boravak u Splitu tijekom višednevnih pregleda, osobama čije je dijete u bolnici, a ne žive u Splitu i nisu financijski u mogućnosti osigurati boravak u Splitu ili putovati svaki dan u posjet.
Nažalost, nemaju uvjete za bolesne i za dugotrajni boravak, ali najugroženije skupine uvijek će dobiti potrebnu pomoć.
"Volimo da nam se osoba, ako može, obrati osobno, u inbox na Facebooku, na moj broj mobitela: 095 7208 711 ili pošalje mail na adresu: udrugasnagavjere@gmail.com “, napominje Džanko.
"Ono što je meni želja i cilj je nastaviti pomagati ljudima. No, kod mene u Udruzi se može privremeno pomoći osobi, ali ako ona nema što raditi, samo će ispijati kavu i pušiti cigaretu jednu za drugom, a to za ovisnika koji se pokušava izliječiti nije dobro.
Kada vidim koliko starih škola i nekadašnjih kasarni propada, žao mi je što je to tako. Htio bih napraviti jedan centar koji bi imao imanje za saditi voće i povrće, uređivati vrt, tada bi se čuda mogla napraviti. Jedno imanje nudilo bi tisuću mogućnosti za sve one u oporavku“.
"Današnje droge puno su opasnije - mladi smatraju da ako nije heroin da im neće biti ništa, a varaju se"
Vremena su se promijenila, no jesu li i na koji način i droge evoluirale, kako danas oštećuju organizam konzumenata, upitali smo našeg sugovornika.
"Danas ima 20-ak vrsta droga. Koliko čujem i vidim, te sintetske droge uništavaju mozak. Ljudi koji su bili na heroinu, ali su ga se na kraju ostavili, u 90 posto slučajeva na njima ne možeš vidjeti posljedice. Kemija je danas sve prisutnija, prodaje se svašta, carini je teže otkriti. A omladina će uzeti sve – ali najteže je prvi put krenuti. Nakon toga, uzima se vikendom, a nakon vikenda slijede radni dani. Kada se jednom pređe granica – gotovo je. Mladi smatraju da ako nije heroin da im neće biti ništa, a varaju se. S vremenom se poremeti mozak, karakter i duša. Dođe do velikih psihičkih problema čija su posljedica neželjena ponašanja koja utječu na čitavo društvo.
S druge pak strane, unatoč incidentima koje povezujemo s konzumacijom opijata i u kojima dolazi čak i do smrtnih slučajeva, ne smijemo zaboraviti da smo mi još uvijek jedna od najsigurnijih država. Sigurniji smo od mnogih razvijenih zemalja, ali nažalost, ovakve stvari se događaju i događat će se", istaknuo je.
Iako se već 20 godina bavi civilnim radom i droga je za njega zatvoreno poglavlje, jako dobro poznaje sustav i ponašanja koja su specifična među ovisnicima.
"Čuo sam mnoge priče, između ostalog i od ljudi koji kod nas dođu potražiti pomoć, iz njihove prošlosti, kažu, polome čovjeka, on završi na hitnom kirurškom, a svaki od njih dobije samo uvjetnu ili novčanu kaznu. Nezamislivo je da ti netko polomi nos, izbije zube, dobiješ frakturu lubanje, a krivac tako blago prođe. Za nasilnike treba osigurati najstrože kazne, jer ništa ne može vratiti izgubljenu osobu.
Kada ti ukradu novac ili auto, sve se da nadoknaditi - za takve je javno korisni rad, pomaganje, a ne zatvaranje u zatvor na teret države. A s obzirom na to da sam bio zatvoren, u zatvor bih poslao te koji su nasilni", kaže i dodaje:
"Naravno, Bog nas i uči - kako mi oprostimo, tako će i Bog nama oprostiti. Ja sam uvijek za to da se čovjeka pokuša promijeniti, preobratiti. Meni je komuna pomogla jer sam se ja htio promijeniti - no, ima i onih koje u komunu pošalje, ili ih natjera obitelj, a on samo čeka izaći i nastaviti po starom. Važno je da čovjeku 'dođe do glave', jer sve ovisi o njegovoj odluci.
Uz to, Biblija kaže da je jedina zaštita vjera u Boga, tražit ga, molit se. Nitko nije bezgrešan, ali ti vjera da snage da izađeš iz tih napasti, promijeni ti karakter i dušu, svakoga gledaš s ljubavlju.
Ali razumijem sve koji ne žele ići u komunu - kada sam došao prvi put, komuna nije bila za mene. Tako je svima na početku. Pogledajte malo i današnju situaciju, sve nas lako uhvati ovisnost - kada malo više koristiš mobitel, navuče te, ne znaš što ćeš ako ti nije u rukama. U komuni se živi pod jednom vrstom staklenoga zvona, sve ono što ti je predstavljalo 90 posto dana, bez toga svega u komuni ostaneš", istaknuo je Džanko.
Nikša je u studenom 2023. sudjelovao u kulinarskom showu 'Večera za 5' i odnio pobjedu. Dobiveni iznos uložio je u rad Udruge.
"Otkad sam doživio obraćenje, u mislima su mi uvijek oni gladni po cijelome svijetu, kako nikoga nije briga, kako mogu mirno spavati? Jasno mi je da je to zato što mnogi nisu u komunikaciji s Bogom.
Mi se u Udruzi pomolimo, zazivamo Duha svetoga, ljudi se i obrate, puste suze, bude nas različitih, ali svi vjerujemo u Isusa. U Udrugu dođu i oni s fakultetom, penzioneri, što bih ja rekao - Bog nas je sve spojio, Isus je naša zajednička tema. Treba živjeti riječi koje nas uči evanđelje. Isusu se treba prepustiti i ne brigati. On uvijek providi. Također, čovjeku uvijek treba pomoći da izađe iz grijeha u koji je upao, bez obzira radilo se o krađi, nasilju, ovisnosti ili nečem desetom.
U mladosti sam riskirao i smrtnu i doživotnu kaznu, putovao po svijetu, prodavao drogu da bih lijepo živio. Nema gdje nisam bio, avionom, brodom, autom... a danas, u Udruzi sam 24 sata, kuham, sve radim sam, skupljam sredstva, i ne želim pisati projekte, nego živjeti prema evanđelju - od pomoći dobrih ljudi, Božje providnosti. Nije uvijek lako, ali nikada nismo ostavljeni gladni i žedni, računi su uvijek plaćeni - Bog providi sve. Isusu se treba prepustiti, u tome je spas“, zaključio je Nikša Džanko.
S obzirom na to da Udruga živi od Božje providnosti i pomoći dobrih ljudi, mole sve koji mogu i žele pomoći u njihovom daljnjem radu da uplate koristeći podatke ispod.
UDRUGA SNAGA VJERE
Sinovčića 7, 21000 Split
Zagrebačka banka IBAN: HR8623600001102414201
Broj modela 099
Svrha uplate: Donacija