-Baš mi je drago što si naletila- velikim osmijehom zagrli Snježana Lucu i odmah krene kuhati kavu. Baš mi je ža što ćemo u kužini popit kavu, ne možemo na teracu, došla je voljena kćer, voljenoj majčici.
Ovo je izgovorila sa posebnim cinizmom u glasu, na što se Luce nije puno iznenadila jer poznaje odnos Snježane i sestre njenog muža.
-Ali je tu Jadranka, dugo je nisam vidila, kako je ona?
-A kako će bit, šta joj fali, kćeri joj upala sikira u med. Uvatila sina od arhitekte, možda si i čula za njega, Jure Duplančić.- Luce glavom pokaže da nikada nije čula, na što ona nastavi.
-Jesi li vidila one dvi nove zgrade na Mejašima, to ih on gradi. Ma ne samo da crta projekte, već i ulaže svoje novce, a sin mu ništa ne radi, neki mlatimudan.-Ovo je posebno tiho izgovorila, nadajući se da tako neće izaći sav bijes, a još bitnije da je slučajno ne bi čula Jadranka. Snježana smije ispred svojih prijateljica ogovarati zaovu, ali da je svekrva sazna, ne bi joj bila laka.
Kao da joj je netko došapnuo da bude tiha, jer je upravo ušla Jadranka u prostoriju. Srdačno se javila Luci i dok je otvarala hladnjak usputno je upita kako je.
-Sve je po starome, dica u redu što je najbitnije, a kako ti Jadranka?
-Nemam se ni ja što potužit.-Brzinski odgovori i izađe iz prostorije.
-Jesi li ti nju vidila, ponaša se kao da je ovo njen stan. Lipo otvorila frižider i uzela dva voćna jogurta, jedan sebi, a jedan voljenoj majčici.- Sva crvena u licu, nagnula se prema Luci i još tiše izgovori, ali sa veoma bučnim pokretima.
-Pa ona se ovdje rodila i odgojila!- Sada već malo zločesto, nadoda Luce.
-Rodila, odgojila, ti se to rugaš na moj račun, nisam to od tebe očekivala. Ista si moja svekrva, tako i ona…..- Nije dovršila samo se okrenula i žličicom, koja joj je u ruci drhtala, stavila kavu u kogulu.
Luce svjesna da nije potrebno sada stvarati tenzije, jer promijeniti niša neće. Samo može nahraniti Snježanin bijes prema sebi.
-Ma moram priznati da ti nije lako, da u svom stanu nemaš mira.
-Je li znaš da joj je uplatila toplice?
Luce je u sekundi pregrizla jezik, jer je htjela pohvaliti takvu kćer. Uzdahnula je maštajući da i njoj njezina uplati toplice, a ne što joj je prošli mjesec platila struju. Pribrala se i da Snježana ne primijeti cinizam nastavi.
-To sigurno neka urota protiv tebe.
-Ma nu, to sam ja isto promislila, ali nikome ne smijem reći. Baš mi je drago da si i ti to primijetila. Je li vidiš kako je meni!- Samo što ne proplače nad svojim životom.
-Ako ima toliko novaca, da je prava zava, mogla je i tebi uplatit, ali naravno ne termin sa svekrvom.- Sada se već Luce dobro zabavljala.
-To sam ja rekla i mužu, da je mogla i nas malo počastiti, a on cili ponosan da ne želi sestrinu milostinju. Ma koju milostinju, lipo bi se izbanjali.
-Pa tako je, ako je moraš gledat kako ti se vrti po kužini bar da ti to sa kakvim putovanjem nadoknadi.
-Moja Luce jedina me ti razumiš kako je meni.
-Nije ti laka, kako ti sve ove godine to trpiš?
-A šta ću, tu su dica, di ću?
-Pa mogli ste ti i muž iznajmit neki stan pa imati svoj mir, a ne ovako da patiš?
-Jesi li ti normalna, pa da se ona useli i izgubim ovaj stan. Neka mene ovde!
Poslije ispijene kave Luce se u posebnom miru i radosti uputila prema svom stanu, razmišljajući: Sva srića što mi je sin oženija jedinicu i to bogatu dotaricu, pa sada žive u stanu što im je njezin otac kupio. Mudro sam mu govorila; sine moj pravi muškarci se ne ožene, oni se udaju. Da nisam tako pametna bila, sada bi nevista bila u mom stanu. Ma ne samo u stanu, već bi me izbacila iz moje posteje, na kauč i brojila mi koliko sam voćnih jogurta pojela.
