Na sceni Hrvatskog narodnog kazališta Split u ponedjeljak 29. travnja s početkom u 20 sati započela je završna ceremonija 34. Marulićevih dana. Jedini festival hrvatske drame, koji je osnovalo i od 1991. ga organizira HNK Split, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Splita i Županije Splitsko-dalmatinske, zatvorenim će proglasiti Matea Dorčić, pročelnica Upravnog odjela za turizam, pomorstvo i promet Županije. Nakon svečanosti zatvaranja, kao posljednju festivalsku predstavu, van konkurencije za nagrade, ansambl Narodnog pozorišta Beograd u koprodukciji s festivalom Sterijino pozorje izvest će dramu „Uspavanka za Aleksiju Rajčić“ Đorđa Kosića u režiji Juga Đorđevića.
Ovo izdanje festivala hrvatske drame ponudilo je 11 predstava u službenoj konkurenciji, jednu izvan konkurencije te preko 40 popratnih programa. 34. Marulićevi dani ugostili su više od 600 osoba; glumaca, redatelja, producenata, glazbenika, tehničkog osoblja i brojnih drugih koji su obogatili atmosferu svojom prisutnošću i strašću prema kazalištu. U suradnji Hrvatskog narodnog kazališta Split, Književnog kruga Marulianum, Umjetničke akademije Split, Muzeja Grada Splita, Odsjeka za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Splitu, Gradske knjižnice Marko Marulić i Centra za cjeloživotno obrazovanje Zlatna Vrata, Festival je bio nezaboravno iskustvo bogatoga sadržaja.
Na samom početku svečanosti zatvaranja, kroz koju će voditi glumac splitskog HNK Donat Zeko, svoju pjesmu“Stari Bruod” izvest če Greta Radonić, učenica 4. razreda Osnovne škole „Petra Hektorovića“ iz Staroga Grada, dobitnica prvog mjesta na ovogodišnjem 26.-om izdanju manifestacije “Ča-more-judi”, pjesničkih susreta učenika osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije.
Nagrade Marul dobitnicima predaje intendant HNK Split i ravnatelj Marulićevih dana Vicko Bilandžić, nagradu za najbolju predstavu po sudu publike uručit će jedan od najvjernijih gledatelja splitskog kazališta Damir Mrkonjić, a nagradu žirija „Slobodne Dalmacije“ kritičarka i novinarka Jasmina Parić.
Ocjenjivački sud Festivala najboljom predstavom u cjelini proglasio je autorski projekt Tomislava Šobana “Zbilja” Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Nagradu Marul za suvremeni dramski tekst dobio je Ivor Martinić za dramu „Bilo bi šteta da biljke krepaju“ u izvedbi argentinskog kazališta Apacheta Sala/Estudio, a Marula za dramaturgiju predstave Patrik Gregurec i Karla Leko za predstavu „Maske“, nastale u koprodukciji Umjetničke organizacije Grupa i Dubrovačkih ljetnih igara, u suradnji sa Scenom Ribnjak i Teatrom Exit.
Dvije nagrade Marul, za dramatizaciju / adaptaciju te za režiju dobija Ivan Plazibat za svoj rad na predstavi „Slučaj vlastite pogibelji“ Kristiana Novaka u izvedbi HNK u Varaždinu u koprodukciji s HNK Ivana pl. Zajca Rijeka. Maruli za glumačka ostvarenja idu Nini Violić za ulogu u predstavi „Zbilja“ i Ljubomiru Kerekešu za njegovu kreaciju u predstavi „Slučaj vlastite pogibelji“. Marul za umjetničko ostvarenje ide predstavi „Simfonije / Turpituda“ u produkciji Eurokaza u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem i Hrvatskim inženjerskim savezom.
Publika 34. Marulićevih dana ocjenjivala je viđene predstave ocjenama od 1 do 5. Najvišu prosječnu ocjenu od 4,89 dobile su “Maske” autora, redatelja i izvođača Dražena Šivaka.
Nagradu žirija čitatelja dnevnog lista Slobodna Dalmacija dobiva Nives Ivanković za ulogu u predstavi „Crvena voda“ Jurice Pavičića u režiji Ivice Buljana, dramatizaciji Ivora Martinića a u izvedbi HNK Split
Slijede obrazloženja nagrada:
Nagrade Marul, o kojima je odlučivao ocjenjivački sud u sastavu: Borna Baletić (Akademija dramskih umjetnosti Zagreb), Vesna Bulić Baketić (Muzej Grada Splita), Nikša Arčanin (HNK Split), Miona Miliša (Umjetnička akademija Split) i Stela Mišković (umjetnička direktorica Kraljevskog pozorišta Zetski dom Cetinje), obrazloženja:
Nagrada za predstavu u cjelini – „Zbilja“
Predstava „Zbilja“, pronalazeći nove puteve u komunikaciji sa publikom, propituje položaj čovjeka u suvremenom društvu i brutalno otkriva robotizirane obrasce ponašanja koje smo sami sebi nametnuli tokom evolucije. Tomislav Šoban je okupio autorski tim čiji svaki član ravnopravno, vlastitim umjetničkim jezikom doprinosi cijeloj predstavi. Precizni redateljski jezik traži svoje uporište u metafizici, osuvremenjujući izvedbu, a istovremeno je približavajući publici. Scenografija, kostim i muzika lako seprilagođavaju zahtjevima scena i otvaraju prostor za niz asocijacija, te tako mjesto igre pretvaraju u začudno igralište za likove. Scenski pokret je oštar, precizan i čini neizostavni dio predstave kako u vizualnom, tako i u značenjskom smislu. Dinamici izvedbe svakako doprinosi svijetlo koje je u neprestanoj komunikaciji sa događajima na sceni, dok glumci kroz fizičke i umne zadatke, koje ovakvo teatarsko uprizorenje iziskuje, daju publici priliku da u tom trenutku svjedoči utjelovljenju ovog zaista izuzetnog umjetničkog scenskog izraza.
Nagrada za suvremeni dramski tekst: Ivor Martinić „Bilo bi šteta da biljke krepaju“
Na suvremen način, gotovo lirski, govori o paru zarobljenom u trenutku iz kojeg ne može izaći. Kroz izraženu samorefleksiju progovara o odnosu dvoje ljudi, sežući do arhetipske emocije ljubavi. U isto vrijeme dotičući se dubokih emocija, ali i svakodnevnih obveza koje donosi zajednički život, tekst donosi slojevitost i dramatičnost svih razina koje odnos između dvoje ljudi stvara u protoku vremena. Do zadnjega ostavlja gledatelje s pitanjem o konačnoj sudbini dvoje, u tome trenutku, bivših ljubavnika.
Nagrada za dramaturgiju predstave: Patrik Gregurec i Karla Leko, predstava „Maske“
Predstavu karakterizira uspješno provedena dramaturgija koja dramsku radnju prikazuje kroz spoj edukativnog i povijesnog materijala i dramskih predložaka. Istovremeno otvara nova pitanja o povijesti kazališta. Na zanimljiv način progovara o raznim oblicima glumačkog korištenja maski i dramskog izričaja uopće. Predstava približava publici mnoštvo različitih razdoblja kazališnog izraza i daje na izrazito spečifičan i duhovit način presjek glumačkog poziva.
Nagrada za dramatizaciju / adaptaciju
Nagrada za režiju
Ivan Plazibat „Slučaj vlastite pogibelji“
Otvarajući svu potentnost slojeva romana Kristijana Novaka, Ivan Plazibat na sceni stvara posebnu atmosferu, nalik oživljenoj noćnoj mori – onome što mislimo da se događa „nekom drugom“. U svojoj dramatizaciji pokazuje visoki stupanj estetske vrijednosti u prikazivanju kulture nasilja i ukazivanju na tragične propuste sistema u cjelini. Na ovaj način svjedočimo najtragičnijem „ovdje i sada“, jer trenutak u vremenu radnje je sadašnji, a mjesto je naše. I Vaše. Ova bolna činjenica, kroz sudbinu malih ljudi u neravnopravnoj borbi sa sveobuhvatnim zlom, vještim dramaturško – redateljskim sredstvima transportirana je u izvrstan pozorišni doživljaj. Narativ je složen, prepliću se prošlost i sadašnjost, opipljiv realizam i plodovi imaginacije.
Plazibatov scenski jezik karakterizira scenska maštovitost, istinski talenat i delikatna scensko-poetska osjećajnost. Redatelj maksimalno iskorištava pozorišni prostor, vješto se poigravajući sa planovima, dajući nam gotovo filmičnu perspektivu doživljaja. Specifični autorski opus, način povezivanja scenskih elemenata, te precizni, minuciozni redateljski jezik donose nam jedinstveno gledateljsko iskustvo.
Maruli za glumačko ostvarenje
Nina Violić u predstavi „Zbilja“ izuzetno snažno, fino obojeno ironijom, poigravajući se glasom, pokretom i mimikom, od komičnih do karikaturalnih valera, gradi svoju glumačku izvedbu. Kroz repetitivne, robotizirane, gotovo mehaničke radnje, duhovitost i začudnost podjednako crpi i iz fizičkog i tekstualnog. Ona sugestivnim, niveliranim i strogo kontroliranim transformacijama izražava složenost bića umjetnika, ali i čovjeka ograničenog vlastitim nametnutim obrascima ponašanja, u koje upada svojevoljno i kojima se ne opire. Glumica posebne dramske i fizičke ekspresije zahvaljujući suštinskom talentu koji dolazi iz nutrine bića, uspijeva na sceni utjeloviti rediteljsku zamisao.
Ljubomir Kerekeš u predstavi „Slučaj vlastite pogibelji“ vještom, karakternom i uvjerljivom igrom, čija tragičnost pogađa svaki dio gledateljevog bića, gradi lik Jape. Detaljno psihološki razrađeno, a opet poetski delikatno, prikazujući ambise u njegovoj duši, Japa postaje utjelovljenje univerzalne figure očinske patnje, ali i hrabrosti da se s njom suoči i pokuša da je prevlada. Kerekešovu emociju sa svim amplituama i transformacijama i svu kompleksnost lika koji tumači, pratimo identificirajući se i suosjećajući s njim. Bez persiflaže i prenaglašenosti u igri, on nas suptilno uvlači u svoj svijet iskonske boli i dovodeći nas do katarze.
Nagrada za umjetničko ostvarenje – „Simfonije / Turpituda“
Rajna Racz je ušla u težak zadatak spajanja dviju ličnosti moderne literature kroz njihova pisma, pjesme i korespodenciju te uspostavila izuzetno zanimljiv dramaturški izričaj u kojem se pokazuje ne samo odnos na ljevici početkom dvadesetog stoljeća već i sudbina naroda i društva u turobnim vremenima preko salonske ljevice preko drugog svjetskog rata. Jednostavnim izričajem Rajna Racz demistificira mitove književnih veličina jednog doba i prikazuje njihovu nemoć pred nadolazećim užasom rata. Svi elementi predstave (originalna glazba, pokret, scenografija, kostimografija i dizajn svijetla) zajedno sa korištenjem ambijenta in situ lokacije doprinose cjelokupnom doživljaju i progovaraju o vremenu i književnosti drugog svjetskog rata ali i o recidivima tog vremena čije se posljedice i danas osjećaju.
Žiri „Slobodne Dalmacije“ u sastavu: Diana Čatipović, Ante Šimić, Franka Smoljo, Bernard Štević i Mila Nadrljanski Roguljić nagradu za glumačko ostvarenje dodijelio je glumici Nives Ivanković za kreaciju u predstavi „Crvena voda“. Obrazloženje:
Nives Ivanković u ulozi majke pokazala je sve faze žalovanja zbog nestanka djeteta kroz neprihvaćanje surove realnosti preko ljutnje do tuge i prihvaćanja. Nada u dobar ishod držala je grč lica i tijela kroz suzdržane kretnje i dinamiku glasa. Tako izgleda nepatvorena patnja. Povjerovali smo. Kratke, stilizirane trenutke nekontroliranog bola dala je ekspresivnim krikom i autentičnim pokretima na granici gdje se Tanatos dodiruje s Erosom. Dojmljivo je prenijela povezanost sa sinom kroz fiksiranje pogleda prema vjeri u njegovim očima. Nastavničkim govorom lika pomiješanim s tonom maloga mista razumljivo je pročitala rečenicu dramskoga teksta.Kroz vidljivo otpuštanje grča na kraju je donijela je blaženi mir na scenu da je publika odahnula.
