Danas se nogometni zaljubljenici opraštaju od legendarnog stadiona u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. "Zbogom, stara Kranjča" – odzvanjaju društvene mreže ispunjene emotivnim porukama navijača i nostalgičara.
Kao da još uvijek odjekuje prepoznatljiv glas legendarnog radijskog reportera Ive Tomića: "Javljamo se sa stadiona iz ulice pjesnika."
Iako ovo nije tipično splitska nogometna priča, pa da autor odmah zaroni u vlastitu škrinju sjećanja, i Kranjčevićeva ulica čuva brojne "hajdučke" uspomene. Prisjećamo se dana kada smo s nestrpljenjem čekali emisiju Sportski pregled kako bismo doznali kako je Hajduk, predvođen Juricom Jerkovićem i Ivicom Šurjakom, odigrao protiv simpatične momčadi Zagreba u crveno-plavim dresovima.
Zagrebački "bijeli", klub iz ulice pjesnika, znao je igrati vrlo atraktivan nogomet. Posebno pamtimo momčad pod vodstvom trenera Ota Barića s igračima poput Slavka Kovačića, Bože Bakote, Drage Rukljača, Pere Močiboba, Željka Smoleka i drugih.
Kroz godine, domaćin Hajduku u Kranjčevićevoj često je postajala zagrebačka Lokomotiva, a autor ovih redaka tada je u zagrebačkim godinama vodio svog sina na njegove prve utakmice – upravo na taj poseban stadion.
Stadion u Kranjčevićevoj nije poznat samo po nogometu. Na njemu su održani brojni koncerti – među kojima i nastupi Dire Straitsa, kao i nedavni koncert Prljavog kazališta. Preživio je dva požara, a 1991. bio je domaćin prvom postrojavanju Zbora narodne garde, što ga čini i važnim simbolom novije hrvatske povijesti.
Danas se od "Kranjče" emotivno oprostio i jedan od obnovitelja Torcide iz osamdesetih, Tonći Prlac Prle. Prisjetio se svog prvog gostovanja na tom stadionu 1980. godine, kada je s legendarnim navijačima Hajduka – Kulom i Zamudiom – pohodio utakmicu i družio se s tadašnjim navijačem, a danas uglednim novinarom Andrijom Kačićem Karlinom.
Ponosni trenuci vežu nas i uz početke hrvatske reprezentacije. U ranim devedesetima, kada su Mornar i Rapaić predvodili mladu selekciju, autor teksta ih je, zajedno s Karamanom, pratio u stopu upravo na ovom stadionu.
Ipak, za nas Hajdukovce, možda je najdraža uspomena ona iz 1994. godine – gol Zorana Vulića s trideset metara, presudan za osvajanje naslova prvaka. Postignut kapetanski, kako je samo Vule znao.
