Odlukom Hrvatskog Sabora 5. veljače 2021. proglašen je Park prirode Dinara kao dvanaesti park prirode u Republici Hrvatskoj. Parkom prirode Dinara zaštićeno je 63.052 hektara na području Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije. Na temelju opsežnih stručnih istraživanja i elaborata zaštićen je najveći dio masiva Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica), uključujući izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja uz Cetinu: Hrvatačko, Paško i Vrličko.
Tako je konačno najviša hrvatska planina dobila značajan stupanj zaštite, a koje učinke će ovo proglašenje imati u stvarnosti, tek ćemo vidjeti.
Javnost je vijest o proglašenju Dinare parkom prirode dočekala s oduševljenjem, a već se rodila i nova ideja - proglasiti Mosor parkom prirode.
Ova inicijativa stiže iz drevne Poljičke knežije, točnije iz Srijana. Nikša Tomić je 50-godišnji inženjer pomorskog prometa i umirovljeni ratni vojni invalid. Administrator je Facebook stranice Poljička Republika, a sada s istomišljenicima razrađuje plan "kandidature" Mosora za 13. park prirode u Hrvatskoj.
- Proučavanjem zakona pronašli smo informaciju da se kod definicije parka prirode, među ostalim, ističe kulturna komponenta, a gledajući unazad 600 godina kultura Poljica je iznimno bogata. Ako se osvrnemo na komponentu bioraznolikosti važno je istaknuti da je Mosor, kao i Biokovo i Velebit, područje s vrlo specifičnim klimatskim obilježjima. U nekim dolinama miješaju se tri klime: mediteranska, kopnena i planinska. Uzmimo samo za primjer livadu u srcu Mosora, u Pocrnjicima, koja sadrži veću bioraznolikost od one koja se može pronaći u Njemačkoj, Engleskoj i Francuskoj skupa.
Natura 2000 nije dovoljna...
Velik dio Mosora i kanjon Cetine već su pod zaštitom Natura 2000 kao i Kostanjska ljut koja ima vodozaštitu nacionalne razine pa je 60 do 70 posto Poljica pod nekom vrstom zaštite.
Ta zaštita nije dovoljno jaka da se pravila unutar nje ne mogu kršiti. Viši stupanj zaštite spriječio bi devastacije koje se već sada događaju, a neke su i u najavi. Osim toga, imali bi stručnjake i proračun. Mosor je nerazdvojno vezan uz Poljica, a sve je to važno da se ne izgubi identitet Poljica o kojima ne baštini nitko.
Kada bi Mosor, Cetina i Poljica dobili zaštitu parka prirode zbog kulturne komponente onda se turbine ne bi mogle raditi jer parkovi prirode odbijaju takve investicije. Osim toga imamo hidrocentralu Prančević i Zakučac koja daje energiju za 500.000 domaćinstava i mislimo da na našem području ne treba dodatne energije - govori naš sugovornik.
Što se tiče pravne procedure kod kandidature nekog područja za park prirode, Tomić ističe da je ona jasna.
- Bilo koja pravna i fizička osoba može predati zahtjev za iniciranje zaštite nekog područja prema Zavodu za zaštitu prirode. Ravnatelj zavoda tada inicijatora poziva na dodatno očitanje te tada započinje procedura istraživanja. Vrlo je bitna povijesna komponenta, ali i bioraznolikost - kazuje Tomić.
Suradnja šira od Poljica
Zanimalo nas je bi li izgrađenost nekih područja mogla biti prepreka proglašenju.
- Srednja i gornja Poljica imaju područja na kojima je izgradnja dozvoljena. Poljica, Mosor i dosta naših planina su očuvane jer su ljudi tu živjeli i 'doranili' ih. Ništa se neće napraviti protiv onoga što ljudi s tog područja žele. Njihovo je mišljenje važno.
Tomić smatra da nema prepreka da Dugopolje sa svojim dijelom uđe u dio parka.
- Pogotovo sa svojim dijelom koji je očuvan. Nama bi kao Poljičanima značilo da se park prirode veže za poljičku kulturu, čak i da nosi ime po Poljicima. Dugopolje, Solin i Split baštine dio Mosora koji je van Poljica te su dobrodošli u ovu inicijativu - zaključuje Tomić.
MOSOR
Mosor se proteže na potezu od zaobalja Splita (Kliška vrata) na sjeverozapadu do doline Cetine u zaobalju Omiša na jugoistoku, te između Kaštelansko-makarske flišne zone u priobalju i pobrđa Zagore u zaobalju. Ime Mosor ilirskog je podrijetla i dolazi od riječi mol = brdo i sor = izvor (brdo koje ima izvor).
Najviši vrh je Veliki Kabal (1339 m), a jedan od posjećenijih vrhova je Vickov stup (1325 m). Na vrhu Sveti Jure/Kozik (1319 m) nalazi se istoimena rimokatolička kapelica. Najmanje je poznata Lišnica (950 m) od koje započinje mosorski greben. Ispod Lišnice su ostaci nekadašnje lugarnice i nedavno se pojavila inicijativa za njenu obnovu. Najzapadniji vrh je Debelo brdo (1044 m), na koji se planinari penju za početak nove planinarske sezone. Iz podnožja Mosora izvire rijeka Žrnovnica, na krajnjem zapadu i Jadro.
S obzirom na visinu od preko 1000 m Mosor ima planinsku klimu.
Biljni svijet Mosora dijeli se u nekoliko pojaseva. Na podnožju nalazimo mediteranske kulture i zimzelenu vegetaciju (zelenika, trslja, žuka, mirta, smrika, businj). Do visine 1000 m prostire se pojas bijelog graba, u kojem rastu i hrast medunac, crni jasen, maklen, rašeljka, smrdljika i drijen. Najviši je pojas bijeloga graba, koji seže do vrhova Mosora, a sadrži i bijeli jasen, tisu, gorski javor, mušmulicu, mokljavi likovac, planinski brijest. Biljni plast je kržljav, a u višim predjelima vide se tek ostaci šuma. Svojim mirisom goletima posebnu čar daju kadulja, smilje i pelin.
Životinjski svijet na Mosoru je raznolik. Nekoliko neočekivanih pronalazaka je nađeno na Mosoru, kao što su čovječja ribica (Proteus anguinus), koja je pronađena 1979. godine u Đuderinoj jami kod Dugopolja, te endemska mosorska gušterica (Lacerta mosorensis Kolombatović) koja živi na višim predjelima.
Brojne su zmije i gušteri kao oštroglava gušterica, pomorska gušterica, obični zelembać, zidna tarantela, smeđi blavor, pepeljasti poskok, šarulja, ljuta crnokapica, obični modraš, pjegava crvenkapica, šara poljarica i bjelouška.