[S]naga uma je neprocjenjiva, i mnogo više znači od fizičke snage. Kad um hoće, tijelo sluša. Malo je ljudi koje je život mazio. Mene nije. Prošla sam previše lošeg. Ne bunim se. To je prošlost, i ona se ne može promijeniti, ali je promijenila mene. Zamislite, razbije vas život na komadiće, a vi ih godinama skupljate i marljivo lijepite. Ondje gdje ste se zalijepili, tu ste najjači. I uvijek, uvijek vas povrijede osobe do kojih vam je stalo. Da, bez izuzetka.
Nikad se previše na tuđa mišljenja nisam ni obazirala
Znaju vas, znaju gdje ste najranjiviji, i precizno gađaju da unište. Takvi su ljudi. Kad vole, pokažu, kad ne vole, unište. Nikad nisam imala taj poriv za uništavanjem. Samo se odmaknem. Meni je to dovoljno. Nekad sam se odmicala šutke, ali sada kažem šta imam, i kupim kartu u jednom smjeru. Odavno me je prestalo brinuti šta misli netko o meni. Nikad se previše na tuđa mišljenja nisam ni obazirala. Neka misle šta hoće. Ja ionako na to ne mogu utjecati. Meni je važno da sam ja zadovoljna sobom kao osobom, i s onim što radim. Iako volim rad s ljudima, najdraži mi je moj mir kod kuće. Jer, uočavam koliko su ljudi malodušni. Nezadovoljni su, najvažniji su sami sebi. A to unutarnje nezadovoljstvo, čini tu osobu nesretnom, ali utječe i na sve ljude koji ga okružuju. Mijenjaju se ljudi, ali na gore. Ne podnose ništa i nikog. A zašto? Ovo malo života bi trebali iskoristiti da se volimo, a ne da se mrzimo.
.png)
Neka lome, ako im je to zadovoljstvo
Ne, ne može me iznenaditi ljudska zloba, pohlepa, ništa (ne)ljudsko kod ljudi. Ali me može iznenaditi dobrota, unutarnja ljepota, suosjećanje i razumijevanje. Može me iznenaditi i osmijeh, u svijetu gdje je on rijetkost, ali iskren osmijeh. Ondje gdje je opasan pas, piše upozorenje, ali ne i kad su ljudi u pitanju. Najgori su oni s medom u ustima, a otrovom u srcu. Zavaraju nas takvi, i slome nas oni za koje smo mislili da nas nikada neće slomiti.
Pa, neka lome, ako im je to zadovoljstvo. Oni lome, a ja sve jača u svakom pogledu, psihički i fizički. Još im se na kraju zahvalim što su takvi kakvi jesu. Ja ću se oporaviti od loma, a oni od svojeg zla nikada neće. Volim ja tih svojih milijun komadića od kojih sam sazdana. Svaki me komadić podsjeti na nekog. Ne krivim ja njih. Nikada to i ne bih mogla. Krivim sebe jer sam vjerovala, a kako živjeti bez tog povjerenja? Ja vjerujem u ono dobro u ljudima, sve dok ne dokažu suprotno. Takva sam. Ne mogu promijeniti ono što jesam, jer, kad bih pokušala, bila bih kao oni, a to ne želim biti. Upravo zbog toga sam se više okrenula svojim hobijima i sebi, nego ljudima. Papir trpi puno više nego ljudi. Imam nekoliko dobrih ljudi, i njih čuvam kao oči u glavi. Zaslužili su to. Provjereni su i iskušani u svakom pogledu.
Vi odlučujete kakvi ćete biti. Dobar, loš, zao, vaš je izbor...
Za mene važi ona poslovica, pokaži mi s kim si, reći ću ti tko si. Svi mi biramo ljude slične sebi, barem one kojima smo okruženi veći dio života. Tražimo nekog tko će nam pomoći da se zalijepimo, a ne one koji bi i komadiće razbili u još manje. Da, nesretni ljudi žele da su svi nesretni, a sretni tu istu sreću dijele. Svatko daje što ima, a neki baš nemaju ništa, teška su emocionalna sirotinja. Mogu imati sve na svijetu, a ako nemaju ljudskost, uzalud im sve.
Dragi moji, tu smo samo privremeno. Naše postojanje bi trebalo uljepšati ovaj prekrasan svijet, a ne ga naružiti. Pogledajte oko sebe. Ako ne možete pomoći, nemojte ni uništiti. Vaše je zadovoljstvo kratkotrajno, a posljedice su nemjerljive. Vi odlučujete kakvi ćete biti. Dobar, loš, zao, vaš je izbor, jer, ljudi se ne rađaju zli.
