Sara Dyson je 38-godišnja Amerikanka, koja je rođena i odrasla u Texasu.
Diplomirala je fotonovinarstvo i političke znanosti na tamošnjem Sveučilištu, a u New Yorku se usavršila u kulinarstvu. Živjela je svoj "američki san", sve do blagdana sv. Duje 2012. godine. Tada se odlučila na zaokret u životu te se preselila u Split. Ove godine slavi deset godina života na europskom kontinentu, a nedavno je kupila svoj prvi stan u Splitu.
Da se ovdje potpuno prilagodila, svjedoči i najava da će zatražiti hrvatsko državljanstvo te će se pozvati na "posebne interese" za Republiku Hrvatsku, a kakvi su to interesi, bit će itekako jasnije nakon čitanja priče o ovoj nevjerojatnoj ženi.
"Nakon nekoliko mjeseci sam znala da ovdje želim ostati do kraja života"
Priječ četiri godine je osnovala tvrtku koju je nazvala Expat in Croatia, koja pomaže ljudima koji žive ili imaju veze s Hrvatskom da imaju što manje problema s našom kompliciranom birokracijom. Sara i njezini suradnici nude mnoštvo besplatnih usluga, ali i savjetovanja, upoznavanje s hrvatskim agentima za nekretnine, prevoditeljima, računovođama i odvjetnicima.
U Hrvatsku je stigla sasvim slučajno.
- Iskreno, nisam znala ništa o ovoj državi. Prije jedanaest godina sam planirala putovanje u Italiju. No, naišla sam na blog kojeg je napisao jedan američki par, koji je bio na kajaking turneji od Opatije do Dubrovnika. Rekli su da je Hrvatska ljepša, jeftinija, ima bolju hranu i ljude nego što ima Italija. Onda sam malo gledala slike i zapitala se kakav je to raj o kojem ne znam ništa? Na kraju sam provela u Hrvatskoj deset dana. U to vrijeme sam planirala preseliti se u Amsterdam, gdje sam živjela 2008. i 2009. godine. Ali, nisam uspjela naći posao. Otegotna okolnost je bila da su tamo troškovi života dosta porasli i nisam mogla realizirati svoju želju. Tada sam odlučila pokušati u Hrvatskoj. Rekla sam sebi ako ne uspijem, da će to barem biti duži odmor. Nakon nekoliko mjeseci sam znala da ovdje želim ostati do kraja života - detaljno nam je opisala Sara na početku razgovora.
Provela je ukupno devet godina radeći da dozna što više o hrvatskoj birokraciji, procedurama i svemu vezanom uz to. I postala je pravi stručnjak.
- Sve je počelo 2013. godine kada sam pokrenula svoj blog na kojem sam pisala u slobodno vrijeme. Počelo je oglasima "kako dobiti OIB?", "što trebaš napraviti za zdravstvenu zaštitu?" te "vrste boravišnih dozvola". S vremenom smo pisali sve više o imigraciji, državljanstvu, zdravstvenom osiguranju, poslovanju, prijevozu, nekretninama, bankarstvu, kulturi i svakodnevnom životu. Inače sam kao spužva za informacije te sam brzo pohranila sve u svoj mozak. Prije dvije godine smo počeli s konzaltingom. To znači da najčešće preko ZOOM-a napravimo sastanak s ljudima te im damo odgovore na sva pitanja o Hrvatskoj, pokažemo im sve procedure, savjetujemo im kako preskočiti pojedinu prepreku i upozorimo ih na sve moguće rizike. Ako trebaju neku profesionalnu pomoć, uputimo ih na stručnjake s kojima radimo. Prava sam enciklopedija kada je u pitanju hrvatska birokracija te rijetko trebam nešto istraživati. Ako izađe što novo, to odmah pohranim u svoj mozak - slikovito nam opisuje.
Mislili ste da je hrvatska birokracija gora od američke?
Sara radi sa svima. Od stranaca, do hrvatske dijaspore i onih koji žive na području Hrvatske. Kaže nam i da im nekad naši ljudi znaju kazati da smo im dali bolje informacije od nadležnih.
- Da stanem u obranu Vlade, njihove informacije postaju sve bolje posljednjih godina, kako u Hrvatsku stiže sve više stranaca i osjećam da rade najbolje što mogu. Oni daju te informacije temeljene na iskustvu Hrvata, a naša je prednost što ih dajemo poučeni iskustvo i Hrvata i stranaca. Reći ću vam jednu od mojih najdražih priča. Prošle godine nas je kontaktirao dvanaestogodišnji dječak, koji je htio obojiti svoju kosu. Majka mu je rekla da hrvatski zakoni to zabranjuju, ali on joj nije vjerovao i javio se nama. Moja suradnica iz Bedekovčine je malo istražila i naravno doznala da nema zakona koji bi mu to mogao zabraniti, ali da postoje škole koje gaju takvu politiku. I dalje se pitam je li ju uspio obojiti - priča nam Sara.
Njihov radni dan je izrazito dinamičan.
- Na početku dana se bavimo sa svim stvarima koje sam nabrojala na početku razgovora. Svi članovi tima rade svoj posao, nakon čeka naša Marija piše članak, kojeg zajedno uređujemo i postavljamo na naš web. Kontaktira nas sigurno 30 do 40 ljudi dnevno koji trebaju pomoć. Kolegica Teri je njihov prvi kontakt. Ona odgovara na njihove upite ili im dogovara sastanak sa mnom, poveže s kolegicom Lucijom ili stručnjakom kojeg trebaju. Lucija je Sinjanka koja pomaže ljudima pronaći apartmane, povezuje ljude s uredima kao što su MUP ili HZZO i bude im asistent pri prilagodbi na Split. Nedavno je koordinirala donaciju 200 knjiga školi iz Rogotina, koje je donirao Amerikanac, čiji je djed podrijetlom iz Šarić Struge. Što se tiče mog dijela posla, sve počinje s konzultantskim sesijama, kojih imam 10 do 15 tjedno. Što se tiče ostatka dana, nikad nije kako smo isplanirali. U kontaktu sam sa svojim timom, radim s našim menadžerom za društvene mreže, s kojim radim i videozapise. Svakog petka u 17 sati imam prijenos uživo na Instagramu, gdje odgovaram na pitanja o Hrvatskoj. Administriram i našom web stranicom, koja je ključ našeg posla. Ona je moja vizija i moja beba. Sada mi slijedi nekoliko javnih nastupa. Imam dvije konferencije u svibnju i lipnju. Sljedeći tjedan ću održati predavanje za 25 studenata iz Teksasa, koji su sada u Splitu. Žele naučiti nešto o Hrvatskoj, ali i živjeti ovdje. Uza sve ovo, tu su i planiranja za budućnost, koja će zasada ostati tajna - entuzijastično nam govori o svom poslu Sara.
<>
<>
<>
<>
<>
<>
<>Pogledajte ovu objavu na Instagramu.<>
<>
<><>
<>
<>
<><>
<>
<><>
<>
<>
<>
<><>
<>
<><>
Saru smo upitali je li hrvatska birokracija kompleksnija od američke. Ona se ne bi složila s tim. Kaže da je samo - drugačija.
- U nekim dijelovima je izazovnija. Za primjer, obnavljanje moje američke dozvole u Hrvatskoj je trajalo devet mjeseci. Više puta su mi rekli da nisu zaprimili zahtjev, a tek su ga prihvatili nakon četvrtog pokušaja. Na drugu stranu, dobivanje hrvatske vozačke dozvole je bilo najlakše što sam uspjela napraviti. Sve je završilo za petnaest minuta, a u Texasu bi to uzelo sigurno tri sata dok te ne pozovu. Najviše me smetaju zahtjevi prema tvrtkama. Mnogo toga nam otežava poslovanje. Trudim se da radim sve ispravno i po zakonu, zapošljavam šestero ljudi. Nekoliko puta sam pokušala učiniti nešto što je legalno, ali moj računovođa mi je rekao da ne mogu to učiniti jer ću izgledati krivim. Zašto bi zbog nečega što je dopušteno izgledao kriv? Ne razumijem. Želim uložiti vrijeme kako bih mogla zaposliti što više ljudi i platiti što više doprinosa. Nažalost, previše vremena trošim pokušavajući biti legalna - kaže nam Sara.
"Ne bih se složila s tezom da su Dalmatinci lijeni. Smeta me kad to netko kaže"
Obožava Split i ne može se zamisliti nigdje drugdje. Kaže nam da joj ovaj grad dopušta da bude ono što jest.
- Volim što šetnjom mogu doći kroz 20 minuta kamogod. Volim i to što u istom danu mogu uživati na plaži, pješačiti i otići na neki otok. Voli i to što joj ne treba automobil. Sviđa joj se Dioklecijanova palača, ali i arhitektura kvartova Mertojak, Trstenik i Split 3. U istom trenutku vidim planine, more i otoke. Volim što se mogu izgubiti na Marjanu i nitko me ne može pronaći. U Zagreb idem nekoliko puta godišnje i ne bih tamo mogla živjeti. Split je opušten. Ako kasniš jer ti bus nije stigao, nema veze. Pomalo. Ali, ne bih se složila s tezom da su Dalmatinci lijeni. Smeta me kad to netko kaže. Iz mog iskustva, Dalmatinci uživaju radeći svoj posao. Što se tiče mene, i dalje radim 12 sati dnevno, kao prava Amerikanka. U Americi kažu da vrijediš onoliko koliko radiš. U Hrvatskoj te gledaju onakvom kakva si kao osoba i koliko uživaš u životu. To je puno bolje - smatra Sara.
Hrvatsku i njezin rodni Texas može usporediti u mnogo toga. Vjerojatno se zato i osjeća tu kao kod kuće.
- U Texasu ima mnogo utjecaja drugih kultura. Poznata je uzrečica "šest zastava iznad Texasa", što govori o utjecaju šest različitih država koji su kroz povijest imali vlast nad tim područjem. Tako je i u Hrvatskoj, koja je kroz povijest bila dio raznih državnih tvorevina. Moderna Hrvatska, Italija, Austro-Ugarska, Francuska, Venecija, Jugoslavija, Kraljevina Hrvatska i Osmansko carstvo. Svi su oni ostavili svoj pečat na ovom području. Tako je i u Texasu, gdje su vladali Španjolci, Francuzi, Meksikanci, Republika Texas, Konfederacija i danas moderne Sjedinjene Američke države - govori nam.
Upitali smo je kakva je s hrvatskim jezikom.
- Pričam ga pristojno, svaki dan bolje i bolje. Morala sam naučiti dva jezika odjednom, onaj dalmatinski i standardni hrvatski, a postoje razlike između govora u Splitu i drugdje u Dalmaciji. Ima tu puno posla. Splićani mi uvijek kažu da imam dobar naglasak. U nepovoljnom sam položaju jer nemam muža Hrvata. Ne idem svaki dan u ured gdje sam okružena Hrvatima. Stalno radim s ljudima koji govore engleski, ali pričam hrvatski kad god mi se ukaže prilika. Padeži su najteži dio ovog jezika jer ih mi u engleskom jeziku nemamo. Razumijem ih i trudim se upotrebljavati ih, ali kada budem u situaciji da pričam hrvatski, mozak mi ne reagira tako brzo - kaže simpatična Amerikanka.
U iščekivanju hrvatskog državljanstva...
Sviđa joj se naša kultura ispijanja kave.
- U Americi kavu piješ kad ideš na ili odlaziš s posla. U Hrvatskoj je pijenje kave event. Sjedneš s prijateljima, uzmeš novine i uživaš u vremenu kojeg imaš. To tada bude centar tvog života. To pokazuje koliko je druženje bitno u Hrvatskoj. Kontakt ljudi na kojeg smo navikli se izgubio zbog mobitela i društvenih mreža. Zato volim što se ovdje drži do tradicije i uzima vrijeme za druženje i razgovor s drugima. Rekla bih ako ne možeš piti kavu s nekim, onda ta osoba ne može biti dio tvog života - šaljivo će nam.
Kao što smo ranije napisali, u Splitu želi ostati zauvijek. Planira kupiti vikendicu u Istri, ali ovdje je njezin dom. Za budućnost ima milijun planova.
- Iscrpljujem većinu ljudi koji me poznaju jer stalno smišljam ideje o novim stvarima koje mogu učiniti s tvrtkom, ili s novim poslovima koje želim pokrenuti ili projektima od kojih zajednica može imati koristi. Osjećam se kao da me je lokalna zajednica dočekala raširenih ruku. Dakle, želim učiniti sve da se odužim zajednici i gradu za dobrotu koju su mi pokazali. Imam puno ideja o tome kako služiti i uzvratiti Splitu i nadam se da ću sve imati priliku ostvariti. Nadam se da će Expat in Croatia nastaviti rasti i na kraju moći funkcionirati bez mene, kako bih mogla pisati knjige o mom životu u Hrvatskoj. Već sam dvije započela. Naposljetku, ja sam pisac. Ne stignem to učiniti ni približno koliko bih htjela. Na kraju, stvarno se nadam da ću dobiti hrvatskoj državljanstvo. Ne prijavljujem se na temelju podrijetla ili zato što sam u braku s Hrvatom ili čak zato što sam ovdje dovoljno dugo. Posebni interes u potpunosti se temelji na zaslugama. Dakle, ako zahtjev bude odobren, to znači da se Hrvatska, točnije sama vlada, slaže da sam ja doprinijela zemlji na pozitivan način. To bi mi značilo cijeli svijet - zaključila je Sara.
