Dražen Kirigin suvlasnik na daleko poznate slastičarnice Tradicija u Bosanskoj ulici u Splitu dobitnik je ovogodišnje najprestižnije obrtničke nagrade Zlatne ruke koju mu je dodijelila Hrvatska obrtnička komora.
S njime smo se našli ranom zorom u obližnjem kafiću gdje nam je ispričao čitavu povijest najsplitskije slastičarnice u kojoj je počeo raditi prije okruglih 40 godina i to nakon što je svakoga dana promatrao svog oca Vinka koji je radio doslovno od jutra do sutra. Obiteljski biznis su osnovali njegov otac i stric Bartul Kirigin davne 1937. godine nakon kojih su posao preuzeli Dražen i njegov rođak Miro. Za svog oca ponosno kaže da je radio doslovno kao Japanac kojemu je minimalni kratki radni dan iznosio 12 sati.
Nagradi se nije nadao, za nju ga je predložila splitska udruga obrtnika i to kao najstariji obrt u gradu koji i dalje uredno funkcionira. Jer, to znamo svi, u gradu pod Marjanom se posljednjih godina zatvorilo na desetke obrta.
U slastičarnici svakog dana šest vrijednih djelatnica proizvodi i prodaje između 30 i 40 prehrambenih artikala i sladoled. Zanimljivo je kako dobar dio njihovih domaćih proizvoda tipa pilića, krempita i danaca s kremom od oraha postoje još od otvaranja slastičarnice.
Od "pilića" do sirnica
Generacije Splićana rođenih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća obilježili su žuti marcipanski pilići i doslovno nema djeteta iz tog doba kojeg roditelji tradicionalno nisu vodili "na piliće". Cjelogodišnji najprodavaniji proizvod im je danac, dok su sezonski hit sirnice zbog kojih u vrijeme Uskrsa "rijeke" Splićana, ali i furešta strpljivo stoji u redu kako bi ih kupili.
- Prije desetak godina smo u proizvodnju i prodaju uveli popularne američke cimet rolice koje su slične dancu. To nam nije krenulo odmah, kako se kaže, na naglo. Trebalo je vremena dok se uhodalo i čak je bilo trenutaka kada sam ih razmišljao prestati proizvoditi. To je bilo u onim trenucima kada vidite da dnevna količina proizvedenog nije dovoljno prodana, no s vremenom je prodaja krenula. Ne znam, valjda su se ljudima svidjele. Sada je to proizvod koji se neće brzo prestati proizvoditi.
Otkriva da kada im na kraju radnog dana ostanu neprodani proizvodi doniraju ih ili koriste sutradan. Na akcijskoj su cijeni i kupcima obavezno kažu da je to kolač od jučer. No, s obzirom na to da se radi o domaćim ručno izrađenim kolačima koji u sebi nemaju aditiva dan nakon pečenja u bitnome ne mijenjaju okus. Kupci mu često znaju reći da im orahnjača kupljena u Tradicije traje i po tjedan dana.
"Mi u Splitu smo specifično tržište"
Strani turisti ljeti vrlo često uđu u Tradicije kako bi kupili dalmatinski rafiol, dance, preznic i druga razna peciva, dok je najprodavaniji sladoled stracciatella sa listićima čokolade. Rad u radioni ne smije početi poslije 6 sati, uvjerava nas, jer se prvo trebaju pripremiti dizana tijesta koja oduzimaju najviše vremena s obzirom da se na njih izgubi i do tri sata.
Dosta ga je ljudi pitalo izvorni recept za sirnicu, no detaljniji tijek procedure izrade objasnio je tek svojim najbližim prijateljima, a tajni sastojak je zadržao za sebe zbog zaštite intelektualnog vlasništva. O sirnicama koje se posljednjih godina na tržištu mogu naći s raznim okusima, pa tako i čokolade kaže da je tradicionalist koji preferira nešto već prokušano koje traje godinama.
- Može se dodavati bilo što, ali kada gledamo proizvod profesionalno kako se radi onda se nema što u njega dodavati čokoladu. Mi u Splitu smo specifično tržište. Volimo i jedemo određene stvari, a kada ljudima ponudite nešto novo svidjet će im se, pa će neko vrijeme to kupovati i onda stati.
Za kraj nam je otkrio tajnu anegdotu iz vremena srednje škole kada su im za slastičarnicu dolazila jaja. Iz dosade bi uzeo dvadesetak jaja, iglom im probio vrh ispraznio ih i vratio u kutiju.
Ulica obrtnika spala na "sva slova"
- Tada je bila opća drama u obitelji jer je sada moj pokojni otac bio uvjeren da nas dostavljači potkradaju s obzirom da dostavljaju prazna jaja koja vjerojatno piju. Kako je otac to digao na jednu višu razinu ja od panike nisam više smio priznati da sam ja kriv za to tako da je moj otac umro i nikada nije saznao da sam to ja radio. Naravno da sam nakon te panike s tim prestao jer mi je bilo žao tadašnje Agrokoke koja nam je dostavljala jaja.
Oni rođeni i odrasli u Splitu sjetit će se, uz pomoć Dražena Kirigina, da je nekada u Bosanskoj ulici bilo nekoliko obrta koji su se s godinama zatvorili. Najviše je bilo zlatara, potom fotograf, krznarija, pa čak i dućan Sve po 7. Danas je samo ostala Tradicija i zlatarska radnja-filigran Viktor Čivljak koji je na istom mjestu od 1978. godine.
Prema podacima Hrvatske obrtničke komore u Hrvatskoj je trenutno aktivno više od 118 tisuća obrta u kojima je zaposleno oko 231 tisuća ljudi.