[S]ate i sate u mom životu provela sam s iglicom uz mašinu za šivanje. Samo mi koji smo veliki dio
života poklonili stvaranju haljina, možemo shvatiti koji trud je morao proći i koju urođenu kreativnost
ima jedinstveni naš Boris Kargotić. (Demode) Da, naš Boris, naše splitsko dite, nije ostao pored nas u našem gradu. Godinama je pokušavao upisati Akademiju. Mnogi ne talentirani glumci imaju privilegiju, pri upisu na akademiju, dok on nije bio te sreće. Sjećam se nekoliko predstava, koje su trebale biti humoristične. Svega je bila, ali humora nije.
Poslije petnaest minuta osjetila sam želju izaći, ali sam ostala jer me izuzetno zanimalo dokle ide ego
lošeg glumca.
Daleko, daleko!
"Splite moj, puno te volim, ali..."
Boris je morao zatomiti strah, otići u nepoznato i pronaći ljude od kojih ne treba neku posebnu
pomoć, samo dozvoliti da stvara.
Veoma je teško shvatiti umjetnika jer sve njegovo vrijeme mora biti kreacija. Kada ide spavati, kada
se budi, kada jede, posebno kada se odmara. Onda je kreativnost na vrhuncu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kada je stvarao ovu posebnu haljinu, koju je nosila Brena, sigurno je kreativnost bila na vrhu. Jer je
izuzetna! Drugačija da je nitko nikada zaboraviti neće. Za Borisa je znala Madona, a mnogi, i ja, u Split nisu ni znali da postoji.
Brena je obukla neobičnu haljinu, za neke kontroverznu. Dok je za mene umjetničko djelo,
prema kojem osjećam veliko poštovanje.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Znam da mu moje veliko poštovanje ne treba za daljnji rad. Vjerojatno ovo nikada neće ni pročitati,
ovo pišem mojim sugrađanima da potvrdimo kako je najteže biti netko i nešto vrijedno u Splitu.
Da svi oni koji nisu izašli iz zone komfora i zbog toga nesretni, oni će kritizirati velike umove i velike
radnike.
Splite moj, puno te volim, ali teško je stvarati i živjeti u tebi. Svi znamo da Split teško oprašta uspjeh!
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.