Sutra je Veliki petak – kršćanski spomendan Isusove muke i smrt, koji zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom čini Vazmeno trodnevlje.
Na Veliki petak kršćani se sjećaju Isusove muke i smrti. To je jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira kako je s Isusa svučena odjeća, to simbolizira njegovu ogoljenost, ali je ujedno i znak povučenosti, tišine, žalosti, nesvečanosti i tuge za umrlim Isusom.
Na Veliki petak je za sve vjernike od 18 do 60 godina obavezan post i nemrs. Taj dan ne jede se meso, a dozvoljen je jedan obrok.
Vjernici se poslijepodne okupljaju u crkvama i kapelicama kako bi molili Križni put. Svako mjesto ima svoju tradiciju. Neke od dalmatinskih procesija poznate su i van granica Hrvatske i imaju jako drugu tradiciju.
HVAR
Procesija Za Križen jedinstveni je obred osobite pobožnosti te izraz vjerskog i kulturnog identiteta stanovnika središnjeg dijela otoka Hvara koji se u neprekinutom nizu odvija pet stoljeća. U noći s Velikog četvrtka na Veliki Petak procesija povezuje šest mjesta otoka Hvara - Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Istovremeno iz šest župskih crkava (u 22 sata) započnu ophodi na čelu sa križonošom koji nosi križ težak do 18 kilograma u znak molbe ili zahvalnosti, kao vlastiti ili obiteljski zavjet. Slijedi ga izabrana pratnja u bratimskim tunikama te mnoštvo vjernika i hodočasnika, zaustavljaju se u crkvama i kapelicama ostalih mjesta gdje ih dočekuju svećenici da bi se pred jutro vratili u svoju župsku crkvu.
Procesija je posebna po svom trajanju. U osam sati prijeđe se 25 kilometara puta, a kako se kreće iz šest mjesta središnjeg dijela otoka Hvara, zapravo je riječ o šest procesija koje kreću na Veliki četvrtak iz svojih matičnih crkava te u smjeru kazaljke na satu obilaze ostala mjesta i njihove crkve, ali nigdje se ne susreću.
Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri. Procesija je jako atraktivna jer duge kolone idu noću, vide se ferali i velike svijeće. Iza križonoše i pratnje idu pjevači pjevajući stare crkvene napjeve te ostali puk. Zato mnogi gosti posjećuju Hvar upravo u vrijeme Uskrsa i procesije Za križen koja na sve ostavlja snažan dojam.
Tradicija procesije Za križen održava se na otoku oko 500 godina, a prvi pisani dokument koji spominje procesiju datira još iz 1658. godine Zanimljivost je da je upravo hvarska procesija Za križen uvrštena na reprezentativnu UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.
DOL NA BRAČU
Jutarnja procesija Velikog petka u Dolu na otoku Braču duga je malo više od pet kilometara, a puna je uzbrdica i padina. Pjevači cijelo vrijeme pjevaju crkvene pjesme, a na svom putu za križem obilaze se crkvice uokolo Dola- Sveti Petar, Sveti Vid i Sveti Mihovil.
Procesija polazi u 6 sati na Veliki petak, a prolazi 5,5 kilometra dugom brdskom stazom, bez svećenika, uz pučko pjevanje bez nota, po sluhu. Tradicija je to duga već četiri stoljeća. O toj baštini brine Udruga Hrapoćuša.
KORČULA
Korčulanska Vela setemana jedan je od najimpresivnijih uskrsnjih običaja u Hrvatskoj. Živi je to spomenik vjere na otoku koji je stoljećima ostao nepromijenjen. Vela setemana je sačuvana u svojoj izvornosti zahvaljujući Korčulanima i njihovoj upornosti te je upisana u Registar nematerijalnih kulturnih dobara RH čime je stala uz bok dubrovačkoj Festi sv. Vlaha i hvarskoj procesiji Za križen.
Tijekom Vele setemane, na Veli petak, tri bratovštine: Svih Svetih, Sv. Roko i Sv. Mihovil, iz bratimskih dvorana iznose veli vosak – torci, cereferali, križi i liturgijski nakit. Tada u noći bljeskaju svijeće stotina bratima u tonigama koji u pokorničkoj povorci obilaze grad pjevajući prastare napjeve u slavu Kristove muke.
Najstarija bratovština je ona Svih svetih iz 1301. godine, malo mlađa je ona Sv. Roka (1575.), a najmlađa bratovština Sv. Mihovil stara je tek 400 godina. Pripreme u bratovštinama traju danima, a sama procesija privlači, osim samih otočana, i mnoge posjetitelje.
METKOVIĆ
Procesija se tradicionalno održava nakon mise u crkvi Sv. Ilije i prolazi starim dijelom grada. Zanimljiva je zbog žudija, čuvara Isusova groba te Šimuna Cirenca koji bosonog nosi križ kroz grad. Skriven je pod odorom, a njegov identitet poznat je tek nekolicini ljudi.
Čuvari Kristova groba ili žudije poznati su i prisutni u mnogim dalmatinskim mjestima. Naziv je grčko- romanskog porijekla, a vjerojatno znači Židov. Najpoznatije žudije su upravo one iz Metkovića gdje su osnovane još daleke 1857. godine, a prema nekim podacima to su vjerojatno i najstarije žudije u Hrvatskoj. Osnovao ih je Ante Gluščević, a donio ih je iz Loretta gdje je bio sjemeništarac. Običaj se proširio po dolini Neretve, a uskoro i po cijeloj Dalmaciji.
Iako su aktivni cijele godine, svoj vrhunac imaju u Velikom tjednu. Važan su dio Uskrsnog trodnevlja.
Najveća uloga im je na Veliki petak kada su, za vrijeme procesije, uz svećenika i Šimuna Cirenca, u središtu pozornosti. Postoje tri skupine.
Prva skupina su šimunaši, njih četvorica, oni prate Šimuna Cirenca tijekom procesije. Oni su odjeveni u žute haljine, a imaju kacige na glavi. Nose koplja sa sječivom, mačeve i štitove. Drugu skupinu čine baldakinaši. Oni nose baldahin pod kojim ide svećenik. Odjeveni su u crvene haljine. Treća skupina su gardisti. Oni su najbrojniji, ima ih 12, a stupaju strogim vojničkim korakom. I oni su odjeveni u crvene haljine s prslucima, nose kacige bez perjanice, koplja te o pojasu mačeve. Svaku od skupina predvode vođe odjevene u ljubičaste haljine s kacigama ukrašenima perjanicama, a u ruci nose mač ili buzdovan i štit.
Na Veliku subotu, za vrijeme polnoćke, žudije popadaju od straha na pod- za vrijeme Isusovog uskrsnuća, baš kao što su učinili rimski vojnici prije 2000. godina dok su čuvali Isusov grob.
VODICE
Baš kao i u Metkoviću, i u Vodicama su prisutni čuvari Isusova groba- žudije. Imaju svoju tradiciju, statut, a starosti su od 13 do 33 godine. Zbog svojeg nastupa i odora prava su atrakcija za turiste.
U sastavu vodičkih žudija su Buzdobaj, Sulica, Zastavonoša, Isus, Juda, Šimun Cirenac i deset vojnika, a službi mogu pristupiti vjernici od 13 do 33 godine. Oni najmlađi raspoređeni su u stražare. Zanimljvo je da žudijama mogu pristupiti i dječaci od 12 godina "ako visinom nisu niži od jednog i pol buzdovana".
Buzdobaj ili buzdovan je predvodnik žudija i on izdaje zapovjedi ostalim čuvarima. Naziv dolazi od oružja koje nosi. Vodičke žudije specifične su zbog lika Sulice. Prema Bibliji, Sulica je bio vojnik koji je kopljem (sulicom) probio Isusov bok nakon što je izdahnuo na križu, a iz boka je potekla krv i voda. Može ga se prepoznati po koplju čiji je vrh obojan crvenom bojom, što simbolizira krv. Upravo njegovo koplje je nešto veće u odnosu na koplja ostalih žudija.
SLIVNO
Slivno se može podičiti najdužom procesijom u kojoj se prijeđe čak 27 kilometara. U toj zabiokovskoj župi vjernici od ranog jutra moleći i idući za križem u procesiji obilaze postaje i mjesta bez obzira na vremenske prilike ili neprilike njegujući tako tu tradiciju od pamtivijeka.
Procesija prolazi kroz brojne zaseoke, a križonoše prate brojni hodočasnici. Na putu ih dočekuju stolovi prekriveni bijelim stolnjacima na kojima bude i okrjepa jer ipak je riječ o jako dugom i napornom putu.
BIBINJE
Procesija ide od crkve Velike Gospe pa ispod mosta te kroz Jaz do starog sela i crkve Sv. Roka. Ono što je čini posebnom jest to da se za vrijeme procesije ugasi vanjska rasvjeta te se upali tisuće lučica, koje se rade od luga pepela pomiješanog s naftom, tako da staro selo bude okruženo malim žarom. Te svjećice simboliziraju put svjetla odnosno put do Isusa, a prizor je svakako prekrasan.
