Prije nekoliko mjeseci SOA je objavila novo javno izvješće po kojem su kako Europskoj uniji a posredno i Hrvatskoj potencijalne prijetnje u vidu jačanja ekstremizma u vrijeme pandemije, strano obavještajno djelovanje i kibernetički napadi, korupcija, spora stabilizacija Zapadnog balkona, organizirani kriminal i nezakonite migracije.
Uslijed čestih lockdownova, trenutno smo po mnogim gospodarskim aspektima i temeljem istog izvješća u nikad većoj gospodarskoj krizi, posebice kad se sagleda da je BDP Europske unije pao 6% u 2020. godini dok su posebno bile pogođene turističke države gdje je značajan udio turizma u domaćem BDP-u, prvenstveno Hrvatska, Španjolska, Grčka, Italija i Portugal.
No pored tog gospodarskog problema, jedan sigurnosni je vrlo aktualan i tu je pred našim vratima. Naime, mnogi sigurnosni stručnjaci a potom i sama SOA u svom javnom izvješću definirali su da velika sigurnosna ugroza dolazi od islamističkog radikalizma unutar zapadnobalkanskih zajednica, mahom sljedbenika terorističkih organizacija naslonjenih na ISIL i Al Qaidu.
U sigurnosnom smislu, radi se mahom o džihadistima povratnicima i osobama koje se dovode u kriminalnu svezu s terorističkim aktivnostima.
Nije na odmet napomenuti da mnogi od osuđenika koji se dovode u svezu s terorističkim djelovanjima izlaze uskoro na slobodu a sigurno je da koliko su radikalizirani, neće baš svi oduševljeno prihvatiti novu društvenu socijalizaciju i tek tako se odreći te surove indoktrinacije.
Ratne strahote
Stoga bez ikakve zadrške možemo zaključiti da u ovim pandemijskim okolnostima mnogi od njih koriste sve okolnosti glede upravo nezakonitih migracija koje im idu na ruku da se prebace prvenstveno u nažalost sve manje kršćansku Europu kako bi se spasili od teške društvene zbilje i realnosti na Bliskom Istoku i ostalim sigurnosno ugroženim državama.
Naivno je vjerovati da su ama baš svi od njih ekonomski migranti i da im je samo Europa jedino utočište.
Teško zamislivo!
Nitko od nas nije niti može biti bezosjećajan na ratne strahote po Iraku, Iranu, Siriji, Afganistanu i ostalim bliskoistočnim državama koji proživljavaju nevini ljudi ali baš je nekako prenaivno shvatiti da se sve te izbjeglice koje hrle u Europu, koji se eto "igrom slučaja" često kreću u vojnim formacijama, s vrlo sofisticiranim mobilnim i GPS uređajima i tehnikom, vrlo indikativnim tetovažama i/li obilježjima na sebi, samo tek brižljivi očevi ili braća koja samo traže bolji život.
Opet naglašavam, mnogi od njih stvarno bježe u bolji život ali nipošto ne vjerujem da mnogi od njih nisu i neće se odreći svoje islamističke indoktrinacije. I ovaj osvrt stoga nema nikakve veze s nekakvim nacionalističkim ili kako pojedine političke elite ili mediji vole reći, katotalibanskim uvjerenjima već jedino i isključivo sa zdravo razumskim poimanjem realnosti u kojoj se nalazimo.
"Znate li za koliku plaću rade?"
Nikakvo opravdanje niti podrška nasilju nad bilo kime ali tolika degutantna naricljivost svih političkih foteljaša pa čak i nekih crkvenih velikodostojnika koji su se toliko "ponizno i skrušeno" ispričavali istim migrantima i sveopćoj javnosti zbog pretrpljenog nasilja kroz raznorazne mainstream medije i društvene mreže i to na način tko će više i jače udariti po "obijesnoj hrvatskoj policiji" koja je eto prvi štit (nažalost sve manje kršćanske) Europe, kao da nemaju zrno obraza da pogledaju najprije sebe i svoje bližnje koliko griješe ili sramote sebe svojim postupcima, izjavama i tome slično, a kamoli da se zapitaju u kakvim teškim okolnostima rade hrvatski policajci, posebice u čuvanju državne granice, tko je u konačnici i kako te imigrante doveo do naše granice... To očito nije problem.
Nisu bili tako glasni kad je bio niz terorističkih napada diljem zapadne Europe (Francuska, Njemačka, Italija), ali su jaki i veliki kad treba te "policijske nasilnike" osuditi kao Isusa na križu.
Znate li za koliku plaću rade, znate li u kakvim okolnostima rade, znate koliko dugu granicu Hrvatske i EU štite, znate da li ih ima dovoljno da nas čuvaju i da li su možda potplaćeni, gladni, žedni, dovoljno motivirani?
Ne znate?
Znate li okolnosti koje su prethodile ako jesu primijenili sredstva prisile ili pak u kojim okolnostima su možda pretjerali s istima?
Ne znate?
Znate li da je policajac prilikom izvršenja svoje zadaće ovlašten izdati usmenu zapovijed, upotrijebiti fizičku prisilu odnosno snagu, palicu i vatreno oružje po načelu minimuma sredstava prisile?
Niste ni to znali?
Da Vam po nekoliko puta zaredom neki tamo slučajni prolaznik provali u kuću ili oskvrne Vaš dom, ugrozi Vašu sigurnost mirnog i toplog sna, Vi bi ga siguran sam dočekali širom raširenih ruku, usplahireni od sreće što je eto uporan i baš želi u Vaš dom...
Ne bi nego ste licemjerni i želite se prikazati da ste veći od običnog čovjeka.
"Poštivati tuđe, a braniti svoje"
Tako su eto po tim dušobrižnicima i divnim moralnim i ljudskim vertikalama policajci nasilnici i kršitelji zakona dok su ilegalni migranti (mahom i recidivisti odnosno učestali ponavljači povrede državne granice) nekakve bespomoćne osobe, sva neka fina gospoda, redoviti tražitelji azila, koji eto sasvim slučajno, ali nekako malo i često, fulaju regularne granične prijelaze.
Ma nije da je eto to namjerno nego im je valjda ovako zgodnije a ti hrvatska policija, kad te ignoriraju ili blate, ili napadaju, okreni leđa istima zbog bijesne i licemjerne Europe i njezinih briselskih dušobrižnika da im se ugodi.
Pomoći svakom čovjeku u nevolji, pružiti ruku mira i podrške svakom dobronamjerniku, poštivati tuđe, a braniti svoje, to je dužnost svake dobre duše.
Nasilje nije moj izbor, a smatram niti jednog normalnog čovjeka i ne podržavam ga kao što još više ne podržavam deklarativno gaženje onih koji nas čuvaju, brane i štite. I koje trebamo. Koji su uz našu vojsku uvijek na braniku naše Domovine!
Stoga momci, glavu gore i hvala Vam!