Književnica i umjetnica Tonka Alujević u nizu svojih objava o pogubnosti nakaradnog turizma koji je naglo počeo prevladavati u Dalmaciji dodala je još jednu. Ova opisuje svu nemoć čovjeka kojem je pod stare dane noćni klub usred mista, na manje od dva metra, od prozora postao susjed. Skončao je nedočekavši institucije da odrade svoj posao.
Na pravo na život nemoćnijeg država i društvo stavili su ruku preko očiju i preko ušiju.
Donosimo u cijelosti njenu objavu, ali i dva razorna i razotkrivajuća komentara.
ZA GALIJA I NILU
Nikad van nisan rekla da bilo koji moj tekst pročitate do kraja niti da ga šerate, dilite… a sad vas to molin. Sinoć mi je došlo u ruke ovo pismo i video. Nisan znala da ga je naš sugrađanin, Hvaranin, Gali, lipija po oglasnin pločama i tako očajnički molija pomoć. Vijećnike je na ovaj problem upozorija Biazevic Vladimir, a gradonačelnik Riki Novak, sla je dopise i požurnice u Županiju, koja je glavni uzročnik katastrofalnih ugovora, koncesija, prvoklasna štetočina na tkivu grada.
Neću opisivati moru koju je Gali sa svojon teško bolesnon ženon proživljava ispod urnebesnih decibela noćnoga kluba dva metra udaljenoga od njihovih glava, samo ću reć da je posljedica bija moždani udar koji će ga uskoro pokositi. Kad je pa na pod u srcu svoga grada mislili su da je pijan jer u Hvaru, u sezoni, po tleju leži samo alkoholon i drogon ubivena niškorist.
Histerični smij, činčinavanje čaša i kravlje srkanje koktela
Dva dana prije nego šta je umra, na kuću su mu rigali i pišali. Na dan sprovoda, prema groblju, prošla san njegovon ulicon.
Iz svih susidnih lokala pa i butige plastičnih škovaca, čula se glasna i vesela muzika, histerični smij, činčinavanje čaša i kravlje srkanje koktela.
Znamo da institucije postoje radi sebe. Ali se pitan, di smo bili mi građani? Je li to čekamo da i nas u kapsilima počnu nositi kako bi oslobađali teren krpeljima, skakavcima, gaštapanima, veding klaunima, koji prodiru u naše dvore, kroz naše ponistre…Jesmo li mogli sist na te skale, da Gali i njegova žena barenko znaju da nisu sami? Mogli smo. Propustili smo tu časnu priliku.
U ovoj tužnoj priči može se pripoznat Split i svako naše zloupotrebljeno dalmatinsko misto. Turizam su brojevi i pohlepa. I ruganje svemu plemenitome šta smo poznavali.
Tonka Alujević
Od komentara izdvojili smo dva, od ljudi koji su očito upućeni u zbivanja.
Vanja Batošić
Nadam se da je svima jasno da smo za ovakvo ponašanje turista MI KRIVI! Pustiš malo fanas, malo sutra, neš se zamirati, gnjavit, a prikosutra imaš ovo sad, potpuni kaos!
Prošla sam sve kontinente, osim Australije, ali ovakvog divljaluka nisam nigdje vidjela.
Zakoni i odredbe se ne poštuju, oni koji bi trebali zavoditi red to rade traljavo i nikako i uvijek su u prednosti ugostitelji, štandisti, hoteljeri i iznajmljivači. Prava na normalan noćni i popodnevni odmor, normalnog, običnog čovjeka, stanara gradskih jezgri nitko ne brani, a najmanje gradske/mjesne vlasti. One su korumpirane, potkupljene, prodane Judinim škudama.
Fizički pritisak građana jedini djeluje! Zahtijevati, a ne moliti!
Što napraviti da se to promijeni?
Trebamo odmah nakon sezone, istog dana, u cijeloj zemlji, svak u svom mistu napravit protestni skup ispred općine i zviždati i trubiti iz svih oruđa sat vremena.
Trebamo prolit litre mokraće na njihovom ulazu, neka im smrdi bar taj dan.
Trebamo inzistirati na striktnoj provedbi ugovorenih veličina štekata i pooštravanju mjera kažnjavanja onih koji ih samovoljno povećavaju.
Trebamo tražiti striktno poštivanje radnog vremena i nultu toleranciju buke na vanjskim površinama nakon 22 sata.
Načelnike i gradonačelnike biraju oni koji NEMAJU štekate, štandove, barove, gostionice. kafiće i slično. Njih bira tih, minimalno 95% građana.
Nama MORAJU udovoljiti, ne tim ostalim kojih je 5%!
Fizički pritisak građana jedini djeluje! Zahtijevati, a ne moliti!
Liana Žugaj
Tonka Alujević, tebi Tonka hvala za ovu objavu. Dijeliti ću, naravno. Međutim, ti bi najviše trebala biti svjesna, gdje živiš. Među Hvaranima, koji samo još vide ovaj znak:€ ! Ništa, ali ama bas ništa drugo ih ne zanima. U Hvaru novac lezi na ulici i nažalost ga je jako lako zaraditi. Namjerno kažem nažalost. Hvarani, iliti Hrvati općenito su inertni. Kada si zadnji put vidjela da je vise od 10.000 ljudi izaslo na ulice?
Nitko se ne želi zamjeriti. Svi samo o sebi brinu, za bližnjeg ih nije briga. Na Hvaru je to posebno vidljivo. Ne sjećam se kada sam s nekim s Hvara vodila ikakav razgovor o nekoj izložbi, koncertu, knjizi. Cim nekog sretneš, zaskoče te pričom o sezoni, o novcima. Ne zanima me vaša zarada, ni vaši novci, ni gosti, ni po koliko ste iznajmili apartman.
"Uzeti ću slobodno i demonstrirati ću s vama!"
To je vaša stvar, kao sto je moja koliko sam ja zaradila. Ali Hvarani su zaslijepljeni. Ni sami ne mogu vjerovati da se taj novac tako lako može zaraditi i onda toliko u tako kratkom roku. Od jednog jako pametnog, obrazovanog i nadasve vrlo uspješnog i bogatog čovjeka, Hrvata sam nedavno cula ovu rečenicu: divan mi je Hvar. Jako sam ga volio, ali onda sam malo pomalo shvatio da s ljudima nemam o čemu pričati. To i buka, publika itd me nagnalo na to da vise ne dolazim, a mislio sam uložiti pozamašnu svotu u Hvar. Bojim se da nitko osim tebe i sačice Hvarana neće bacati jajima, protestirati, buniti se. Pa daj pogledaj koliko malo komentara od Hvarana dolazi na tvoje objave.
Ovo je postao začarani krug. Prodali su svoju dušu, moju tvoju, onu mog dide, none. Prodali su nas za šaku Eura i dalje će nas prodavati. Prodali su nasu tradiciju, arhitekturu, povijest. Od ovih nitko ne mari za Hvar. Oni ni ne znaju gdje su došli. Oni, koji će to moći, otići će i oni koji to mogu neće vise dolaziti. Na kraju će sve ostati zgaženo, uništeno, posrano i popisano. Ali lova je tu. E pa, Hvarani moji, ako vas ta lova toliko veseli, uzmite si ju, uživajte, gledajte ju i volite.
Jer, da imalo volite svoj grad, svoje susjede, sebe, svoju djecu, izašli bi kolektivno van. Sjeli bi svakom tom vlasniku lokala za vrat. Dali bi dio novca i zaposili privatne zaštitare, koji bi provodili zakone. Vrlo brzo bi se to riješilo, ali vi ne želite. A za kraj, vi mislite da ste superiorni. Koliko sam puta samo cula: bidna ti gres u oni smardivi Zagreb lavurat, a mi ovode uzivomo i zaradimo u dvo miseca ka ti u tri godine. E, pa da. Jo gren lavurat u Zagreb, od 9 do 17. Za placu. Ne, neću se doci baviti turizmom u Hvar, jer bih se , osim s nekoliko ljudi koji su mi dragi i s nešto rodbine većinom susretala s takvima koji mi ne pasu. A ja, za razliku od vas se volim družiti, ići na koncert itd.
Tonka, ako treba, doći ću iz smardivega Zagreba, uzeti ću slobodno i demonstrirati ću s vama! Nadam se da će ove tvoje objave bar nekog potaknuti i da ćeš bar nešto postići. Ali osim tebe i Tonija Toni Carić Rico, ne vidim bas da se Hvarani previće bune.